ISTORIJA
Čurug se prvi put spominje 1225. godine pod ovim nazivom.
Posle toga je često menjao feudalne gospodare, a početkom 15-og veka postao je posed despota Đurađa Brankovića.
O Čurugu, kao naseljenom mestu, postoji prvi pisani trag iz 1238. godine, za vreme ugarskog kralja Bele IV. Od ovog zapisa do 1656. god. pojavljuje se pod raznim imenima. Povoljan geografski položaj, plodna zemlja i blizina reke Tise, učinili su da se u periodu velike seobe naroda od IV do IX veka na ovom prostoru smenjuju razni narodi kao što su: Huni, Gepidi, Langobardi, Avari, Franci, Bugari, Mađari. Od svih ovih plemena do polovine XX veka zadržali su se samo Sloveni i Mađari.
Proterivanjem Turaka postaje granično mesto u Potiskoj vojnoj krajini. Tokom bune neprijatelj ruši crkvu i vrši genocid nad domaćim stanovništvom. Posle bune stanovništvo se vraća u Čurug, a doseljavaju se i novi stanovnici.
Prema arheološkim istraživanjima na prostoru današnjeg Čuruga postojalo je naselje u kamenom dobu o čemu svedoče kosti mamuta pronađene na ovom prostoru.
Najnovija istraživanja pokazuju prisustvo Rimljana u 4-om veku kao i doseljavanje Slovena pre velike seobe.
Prva crkva u Čurugu pominje se 1739. godine, a ova današnja podignuta je 1860. godine. Hram Sv. Vaznesenja Gospodnjeg sa tri tornja poznat je po ikonostasu koga je uradio Đorđe Krstić i po čuvenom zvonu " Veliko kontra GE" teškom 4.775 kg. na kom piše "Srpska pravoslavna crkvena opština u Čurugu za vreme slavne vlade NJ.V. Aleksandra I Kralja Srba, Hrvata i Slovenaca i arhijerjestva NJ.V.Pr.G. Dr Irineja Episkopa Novosadskog-Bačkog podiže na SV. Vaznesenjskom Hramu svome ovo zvono da danju i noću budi verne k slavenoslavlju svetoga imena božijega".